Predstava Došljaci plod je višemesečnog istraživanja ekipe brojnih saradnika, različitih generacija i umetničkih opredeljenja, iz koga su nastala dva autohtona scenaska dela koja su ponajviše povezana našom željom da odgovorimo na neka pitanja koja postavlja delo Milutina Uskokovića. Ulični performans Došljak i predstava Došljaci naše su kolektivno razmišljanje vezano i za teme uskokovićevog romana i za mogućnosti njegove savremene interpretacije.
Zašto bi učaurenost u sopstvenu usamljenost, topli i neranjivu, bio poželjniji koncept života nego avantura zajedničkog trajanja? Da li je vreme ubuduće tako mračno i neprijateljsko prema krhkim idealima ljubavi i sreće?
Ako Jeca i Meda nekom pozorišnom čarolijom dobiju neverovatnu mogućnost da u pet minuta pred venčanje dožive, izmaštaju, zaigraju, preinkogniciraju ili odsanjaju svoje buduće zajedničke godine, da li će se odlučiti za svoje definitivno "DA" ili definitivno "NE".
Zašto igrati Vedekinda danas? Jedan od najvažnijih razloga jeste taj što u njegovoj dečijoj tragediji „Vi“ predstavljate treće pokoljenje generacije Vedekindovih junaka, a „Mi“ četvrto pokoljenje te dece. Razlike između „Vi“ i „Mi“, nisu male. Vi ste imali seksualnu revoluciju, Mi nemamo prava na tu vrstu izražavanja seksualnosti. Vi ste neka od generacija koje su rasle nakon drugog svetskog rata, Mi smo zahvaljujući nekim vašim vršnjacima takođe postali posleratna generacija.