Ponajviše smo se bavili pitanjem defetističkog determinizma – ideje koja je više puta naznačena incidencijama samouništenja Uskokovićevih junaka, ali, naravno, i Uskokovićevim samoubistvom početkom Prvog svetskog rata. Da li je taj defetizam ostao ključna komponenta identiteta našeg naroda, ili je on izgubljen tokom prošlog veka? Ili su se samo naši ukusi promenili, pa je taj defetizam, koji je kod Uskokovića bojen jednom sentimentalnom paletom, sada tretiran sa nama svojstvenim crnim humorom, pokatkada i cinizmom? Jasno je da krhka pleća jedne, pa i dve pozorišne predstave ne mogu da ponesu odgovore na ključna filozofska pitanja jednog naroda. Došljak i Došljaci su samo naš prilog tom diskursu kao i – možda manje apstraktnim, ali ne i manje važnim – pitanjima odnosa Srbije i Evrope, Užica i Beograda i, konačno, muškarca i žene u našem društvu.